Baranin Milan Popović (18) najmlađi je crnogorski sportski podvodni ribolovac. Maturant kuvarskog smjera barske Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole godišnje je pod vodom 150 do 200 dana. Svakog mjeseca je najmanje 15 dana u barskom podmorju, od čega ne odustaje ni ovih ledenih dana, u svom ronilačkom odijelu „freefall” debljine osam milimetara „u kojem nema zime”.
Ističe da je podvodni sportski ribolov ekstremna disciplina, ali samo ako se ne pridržavate pravila, a glavno je da nikada ne ronite sami.
– Ne osjetim mnogo nisku teperaturu. Temperatura mora na otvorenom je sada 13-4 stepeni, u uvalama pri obali oko 10-11 stepeni, ali ostajem u vodi i po pet-šest sati. Zapadni vjetar muti vodu, kao i jugo, bura je ohladi, ali, i raščisti. Krećem rano u lov, prije izlaska sunca, dok se riba tek budi i kreće da jede. Tada koristim njenu neopreznost. Imam dvije glavne tehnike lova – „na rupu” i „šunja” lagano pružam ruku od kamena do kamena, tražim ribu – kaže on i dodaje da mu je lov na hobotnicu specijalnost u zimskim danima.
Počeo je da roni sa sedam godina, a prva znanja iz sportskog podvodnog ribolova duguje Božidaru Griviću i Šišku Nikočeviću. Kurs ronjenja na dah „u apnei”, završio je kod renomiranih hrvatskih instruktora Vedrane Vidović i Toma Vrdoljaka. Vrdoljak upravo i pravi odijelo „freefall”, koje sada ima, i dogovorili su se da bude njegov „model” i stalno gs nosi na takmičenjima.
Na domaćim nadmetanjima je i dalje ubjedljivo najmlađi među 35 podvodnih registrovanih sportskih ribolovaca. Sa svojom ekipom „Free Divers” iz Bara, u kojoj su bili i predsjednik kluba Marko Krivokapić i Ilija Purlija, prošle godine je na prestižnom „Dive in” Svjetskom kupu u Zadru napravio vrlo značajan rezultat za crnogorske prilike.
– Bili smo 21. od ukupno 120 timova sa svih strana svijeta, a svi oni su neuporedivo bolji i mnogo duže rone od nas. I tamo sam bio najmlađi – kaže on i dodaje da je ovaj sport uglavnom nepoznat javnosti Crne Gore.
Milan sa tegovima stiže na 22 metra dubine, pod vodom može da ostane dva minuta, a od završenog kursa je ostvario progres od 40 sekundi i dvanaest metara. Na meti su mu hobotnice, orade, lica, gof, palamida, male tune... Zubatac ostaje sportski izazov, kaže on, ističući da je dosad najveći kojeg je ulovio imao 2.200 grama. Sanja o velikoj kruni i velikom gofu.
Glavni trofej mu je pobjegao pred sam kraj prošle godine, kod „crvenog ferala” na ulazu u Luku Bar. Ronio je blizu sekundarnog lukobrana, tražio orade, kad mu je jedan od starih ribolovaca sa obale doviknuo da se mane orada i da pođe na sabljarku.
– Na nekih 350-400 metara ugledao sam karakteristično peraje. Sabljarka se kretala začuđujuće sporo prema luci, kao da je ošamućena. Prišao sam joj na nekih pet-šest metara, imala je preko 30 kg. Spazila me, uhvatila dva kruga oko mene. Nanišanio sam u glavu, pomjerila se, pa još tako dva-tri puta i onda sam morao da pucam. Bukvalno za tri sekunde je istrgla svih 50 metara kanapa iz puške. Trznuo sam jednom kontru, pa drugi put, a onda je pritisak na kanap prestao, strijela se izvadila iz sabljarke, a ona pobjegla – priča Popović.
Što se tiče roditelja, kaže on, majka se u početku plašila, međutim, kasnije kad je počela riba da stiže na trpezu, preokrenulo se.
– Našao sam se u nekoliko opasnih situacija, od zaglavljivanja u rupi kod Utjehe na devet metara dubine, i napada murine dok sam imao za pojasom nekoliko hobotnica, do gaženja gumenjakom i bacanja dinamita na samo desetak metara od mene. Ipak, sve je prošlo bez posledica – priča on.
D.S.